Navijanja i pojavljivanja prvih navijača vezan za klub Jugokeramika (jedno vrijeme INKER) danas INTER počinje 90-tih godina prošlog stoljeća. Tada na jednoj utakmici Jugokeramike sa ……… skupilo nas se 15-ak navijaća koji su tom prigodom odlućili podržati svoj klub. Jezgru tih navijaća činili su pripadnici Bad Blue Boysa. Vrativši se sa mora naouružani bakljama i dimnim bombama sredinom prvog poluvremena priredili smo za to vrijeme pravu bakljadu i to prvu takvu uopće viđenu u Zaprešiću. Na taj dan zapalili smo 10 baklji i nekoliko dimnih bombi. Nakon toga je izašla prva slika u novinama i može se reći da je od tog trenutka sve krenulo.

Poslije su na red došle utakmice s BSK, Neretvom i Zagrebom, kvalifikacije za ulazak u drugu Jugoslavensku ligu. Na tim utakmicama se navijalo i sve više i više ljudi nam se pridružilo. Raspadom Jugoslavije klub nam je promjenio ime u INKER te početkom Hrvatske nogometne lige slijedi i naš najveći uspjeh u povijesti kluba osvajanje prvog Hrvatskog kupa 1992. godine.

Početkom prve HNL krenuli smo s organiziranim navijanjem. Sastajali bi se prije utakmica i smišljali kakve bi sve gluposti mogli napraviti. Ideja je bilo mnogo jer jezgra je bila sastavljena od bad blue boysa s višegodišnjim iskustvom odlazaka na utakmice po cijeloj Jugoslaviji. Na stadionu smo bili smješteni skroz ljevo na istočnoj tribini. Znalo nas se skupiti i više stotina koji smo navijali. Skoro svku tekmu smo palili dimne i baklje jer je INKER igrao fantastično. Najbolje gostovanje bio je odlazak u Varaždin gdje nas se skupilo 50-ak. A najmasovnije gostovanje je bio odlazak u Maksimir na utakmicu finala Kupa. Na stadionu je bilo pola Zaprešića a nas jezgra oko 200 navijaća bili smo smješteni na istoku. Osvojivši kup ludilo se preselilo iz Maksimira u Zaprešić i trajalo duboko u noć. Tokom godina znali smo se često sukobiti s protivničkim navijaćima koji su većini susreta izvukli deblji kraj, ali o tome nebi puno govorio. Koga interesira raspitat će se kako ući među veprove – borbena jedinica Divljih Svinja. Tako smo se održali dok je INKER bio u prvoj NHL. Slutivši da brod polako tone i da ispadamo iz 1. HNL među svinjama nastalo je sveopće ludilo što je rezultiralo čestim tučnjavama međusobno ili s gostujućim navijaćima.

Službeno osnivanje kluba navijača krenulo je s idejom negdje sredinom 2003. kad je Inker igrao drugu ligu i bio u borbi za prvo mjesto koje je morao osvojiti u izravnoj konkurenciji s Uljanikom (danas Pula) da bi mogao ići u dalje kvalifikacije za prvu ligu protiv Marsonije i kasnije Pomorca. Nakon što Inker, makar bolji po prikazanoj igri, nije uspio ući u prvu ligu odmah protiv Marsonije. Ideja za osnivanjem kluba navijača i nekakvog fun shopa nastala je u autu na putu za Kostrenu.

Igor Petrić – kasnije dopredsjednik, Marko Vujnovac – kasnije tajnik i moja malenkost Roman Rožanković – kasnije predsjednik, pričajući o utakmici i o realnim šansama Inkera da se vrati u prvu ligu došli smo na ideju da bi to stvarno moglo biti i užitak nama i pomoć klubu. Nakon povratka Inkera u prvu ligi i ispunjenja sna mnogih Inkerovih navijača ideja se polako počela pretvarati u stvarnost! Zbog saznanja da klub bez navijača ne može dugo da bude jak klub krenuli smo u ne baš lagan zadatak (kako nam se u početku činilo) službenog osnivanja udruge KLUB NAVIJAČA INKER ZAPREŠIĆ. Prvo je trebalo s klubom dogovoriti pojedinosti o korištenju njihovog imena, o tome koliko će nam pomoći, da li će nam ustupiti prostorije na korištenje prostorija…

Zatim trebalo je srediti birokracijske problem (napisati statut kluba, odluku o davanju ovlašenja za zastupanje pa odluku o pokretanju postupka za upis u registar udruga pa u statutu fali ovo fali ono i dođite ponovo). Zatim napraviti službeni pečat, napraviti iskaznicu, kupiti stroj za plastificiranje, otvoriti račun u banci…Tu su još i gostovanja na radio Zaprešiću, HTV-u, Zaprešićkom Špiglu…

Nakon toga slijede razgovori s bitnim ljudima u klubu, prvo s g. Goranom Bradićem tadašnjim glasnogovornikom, pa s g.Brankom Laljkom predsjednikom i Petrom Ljubičićem članom uprave, te na kraju čovjekom koji je zadužen za nas i koji nam najviše pomaže g. Igor Džanko tajnik. Svi oni su bili, a i još jesu super fer i korektni prema nama i na tome im se zahvaljujemo.

Slijedi preomocija kluba navijača na domačoj utakmici s Dinamom. Tu igrači dijele 25 majica s imenom kluba navijača, dijele se žuti papiri radi ugođaja, napravili smo i prvi veliki transparent na kojem je napisano Inker Zaprešić. Prvi tjedan učlanilo se 50-ak navijača.

Vjerojatno i najteži dio poslovanja udruge je pronalaženjsponzora. Jednog (ali vrijednog) smo ipak pronašli – Zaštita Zadravec – koji nam je financirao izradu majica.

Tada se počinju javljati prvi problemi oko imena navijača jer u druženju s mnogim navijačima i tzv. navijačima neki mi govore da ne vole staro ime Divlje Svinje i bez obzira što to nije bila moja ideja jer sam ja odrastao uz ime Inker i Divlje Svinje postajem prozivan da želim mijenjati ime što nikako nije bila moja ideja, samo sam htio da navijači budu složni oko svog imena kada već promijenu imena kluba nismo bili u mogučnosti spriječiti. Ispričavam se navijačima zbog tog nesporazuma i drago mi je da imamo ime s tradicijom.

Koliko nas uprava kluba cijeni pokazuje i činjenica da smo pozvani na skupštinu klub kada se odlučivalo o promjeni imena u Inter. Osjećao sam se dužnim da kažem da su navijači ipak odrasli uz Inker (osvajača kupa 1992. i povratnika u 1. HNL) i da im nije draga promjena te da mislim da je bilo boljih rješenja unatoć tome što apsolutno razumijemo i zagovornike mijenjanja imena.

Nakon prvih trenutaka udruge, daljnje djelovanje je manje aktivno. I dalje svi članovi za domaće utakmice imaju 50% popusta, na večini gostovanja ulaz nam je besplatan, navijači koji idu redovito na gostovanja i doma pokušavaju napraviti atmosferu imaju popust na domaće utakmice ulaz samo 10 kn. Radimo transparente (najnoviji 7 m dug transparent na ceradi Divlje Svinje u sredini maskota), organiziramo odlazak na gostovanja s kombijem ili autima, u suradnji s tamburaškim bandom napravljena je i pjesma o Inkeru (uskoro s bubnjevima), u dogovoru s fun shopom na zaprešićkoj tržnici svi članove kluba navijača imaju popust na stvari iz Inkerovog repertoara (dres, majica, šal, jastuk, cilindar, zastavica, privjesak, naljepnica…). Iako mlada navijačka skupina Divlje Svinje pročula se diljem Hrvatske prvenstveno radi dobrih igara INTER-a. Budućnost navijaća sada leži na novoj generaciji mladih ljudi u Zaprešiću na kojima je red da svojim glasovima podrže voljeni klub.