POVIJEST KLUBA

Kroz ovu kratku povijest možete dobiti sliku o tome što predstavlja NK Inter-Zaprešić, naš mali div velike tradicije. Povijest NK Intera-Zaprešića je puna velikih trenutaka, a  kad bi se dogodili teški trenuci NK Inter-Zaprešić se uvijek vraćao još jači. Ovaj daljni tekst svjedoči o tome. Budući da je nogomet najpopularniji sport u Hr­vatskoj, onda uspjesi našeg kluba imaju dodatnu težinu. Slobodno se može reći da je kroz povijest  NK Inter-Zaprešić uvijek bio perjani­ca zaprešićkog sporta. Klub je osnovan 1929. godine pod imenom NK Sava. 1932. godine klub mjenja ime u NK Jelačić koje nosi do kraja Drugog svjetskog rata. Nakon rata dolazi nova promjena imena i klub se tada zove NK Zaprešić, a to ime nosi sve do 1962. godine. 1962. godine sponzorstvo kluba preuzima zaprešićka tvornica keramike “Jugokeramika” čije ime od te godine nosi i klub. Uz 1962. godinu za zaprešićki nogomet je važan još jedan događaj - otvaranje nogometnog igrališta na kojem NK Inter-Zaprešić i danas igra svoje utakmice. Zlatno doba NK Jugokeramike započinje osamdesetih godina prošlog stoljeća kada se klub uzdiže u organizacijskom smislu. Jedan od najvažnijih organizacijskih projekta su bile i tombole sa atraktivnim nagradama koje su punile proračun i doprinjele uređenju stadiona.

1987. godi­ne klub ostvaruje i svoj najveći uspjeh do tada - igra u finalu kvalifikacija za popunu druge jugoslavenske lige, ali na žalost gubi od Sparte iz Belog Manastira. Važno je napomenuti da je 1987. godine izgrađena i istočna tribina zaprešićkog stadiona koji je zadržao taj oblik do da­našnjeg dana. Na gradskom su stadionu iste godine igrane utakmice nogometnog turnira "Univerzijade", ali rekordni posjet zabilježen je upravo u spomenutim kvalifikacijama za drugu ligu. Utakmicu protiv BSK-a iz Slavonskog Broda vidjelo je nevjerojatnih 12.000 gledatelja.

Druga polovica osamdesetih protekla je pod vodsvom trenera Zorislava Srebrića koji je ostvario veliki trag u povijesti kluba.Treba ponosno istaknuti kako je NK Inker bio prvi hrvatski klub koji je odigrao međunarodnu nogometnu utakmicu na hrvatskom tlu od uspostave neovisne Hrvatske. U veljači 1991. godine na zaprešić­kom stadionu je gostovao Sturm iz Graza. NK Inker je također prvi hrvatski klub koji je igrao u inozemstvu od uspostave hrvatske suve­renosti. Zaprešićani su u ljeto 1991. godine gostovali u Engleskoj gdje su odmjerili snage protiv Brightona. Uspostava slobodne i neovisne Hrvatske donijela je novu promjenu imena zaprešićkog nogometnog kluba. NK Jugokeramika 1991. godine postaje NK Inker Zaprešić, a klub se iste godine uključuje u neslužbeno prvenstvo Hrvatske pod imenom “Slobodna Hrvatska” i osvaja turnir. Iste godine NK Inker osvaja i neslužbeno dvoransko prvenstvo Hrvatske, a uspostavom 1. HNL 1992. godine i Zaprešić dobiva prvoligaša. Već u prvom hrvatskom prvenstvu NK Inker osvaja četvrto mjesto, veliki ligaški uspjeh koji će ponoviti i u sezoni 1993./94.

Međutim 1992. godina ostat će zapamćena kao zlatna godina zaprešićkog nogometa. Ponos Zapre­šića, NK Inker osvaja prvi hrvatski kup u dvije finalne utakmice pro­tiv HAŠK-a Građanskog. Taj uspjeh će zauvjek ostati urezan u pamćenja svih onih koji vole Inter-Zaprešić. Iako je zaprešićki klub izborio natjecanje u tadašnjem Kupu pobjednika kupova, čelnici UEFA-e zabranjuju hr­vatskim klubovima nastup u Europi i tako propada prilika da se NK Inker predstavi i u Europi. No taj veliki dan za zaprešićki sport je do­šao 2005. godine kada je NK Inter-Zaprešić zbog osvojenog 2. mjesta u HNL ostvario pravo nastupa u Kupu Uefa, no  o tome malo kasnije. Sljedeće sezone za NK Inker donose igranje u 1. HNL, a najveći udarac zaprešićki nogomet je doživio u sezoni 1996./97. kad Inker ispada iz prve lige. U godinama provedenim u 1. HNL Inker je u 168 odigranih utakmica ostvario 60 pobjeda, 38 neodlučenih rezultata i 70 poraza uz gol razliku 211:228.

Šest godina je "div iz predgrađa" izbivao iz drustva najboljih u hrvatskom nogometu da bi se u sezoni (2002./03.) kao prvak 2. HNL skupine Jug plasirao u doigravanje za ulazak u 1. HNL. U prvom pokušaju Inker ne uspijeva i gubi u dvije utakmice od Marsonije. Drugu priliku "žuto-plavi" ne propuštaju i nakon 0:0 u Kostreni, u Zaprešiću pobjeđuju Pomorac s 3:1 čime se Inker vraća u prvoligaško društvo. Moramo spomenuti gosp. Matu Ramljaka koji je klubu pružao podršku tijekom cijele sezone 2002./03. te na taj pomogao vraćanje kluba u I. ligu.U sezoni 2003/04. NK Inker-Zaprešić se ponovno natječe u 1. HNL te na kraju sezone zauzima 8. mjesto na ljestvici s odigranih 32 utakmice (11 pobjeda, 9 neodlučenih i 12 izgubljenih utakmica uz gol razliku 40:38) u prvenstvu. Inker je te sezone, točnije 17.09.2003. godine ispao u 1/16 finala HNK-u od NK Mosor iz Žrnovnice rezultatom 1:0. Utakmica se igrala u Žrnovnici, a „žute“ je tada predvodio trener Josip Kuže kojega je na mjestu trenera zamijenio gosp. Srećko Bogdan (od 08.06.2004.). Važno je još reći za navedenu sezonu da je NK Inker-Zaprešić na izvanrednoj i izbornoj Skupštini kluba, a koja je održana 10.11.2003. godine promijenio ime kluba u NK INTER-ZAPREŠIĆ. Do promjene imena došlo je na prijedlog IO kluba. Razlog je bio što tvornica keramike, nekad Jugokeramika, a kasnije Inker, nije do tada u tih proteklih nekoliko godina pokazivala nikakvu želju za suradnju s klubom (poslano je nekoliko dopisa prema tvornici, a na niti jedan nije odgovoreno) ili želju za nekom barem minimalnom pomoći klubu. Kad se kaže minimalna pomoć misli se na to da bi ljudi koji su tada vodili klub, a i danas vode bili zadovoljni i s nekom sasvim minimalnom pomoći, te se onda u takvoj situaciji ime ne bi ni mijenjalo. Klub tada više nije osjećao obvezu da nosi njezino ime (Inker) te su se u skladu s time i poduzeli koraci. Na Skupštini je također izabran i novi predsjednik kluba gosp. Zvonko Šarić. Uz gosp. Šarića tu je i dalje ostao najvažniji čovjek kluba i novije klupske povijesti koji je uveo klub u I. HNL, direktor gosp. Branko Laljak. 2003. godine dolazi do smjene na mjestu tajnika kluba, dotadašnji tajnik Krešimir Bronić odlazi iz kluba, a na njegovo mjesto dolazi Igor Džanko.

Sezona 2004./05. postala je najuspješnija u povijesti kluba od njegovog osnutka. Klub je ostvario rezultat koji je mnoge iznenadio, razveselio, a gradu Zaprešiću i njegovim stanovnicima podario veliku reklamu i hvalu. Bilo je to drugo mjesto na prvenstvenoj ljestvici 1. Hrvatske nogometne lige uz odigranih 32 utakmice utakmice (15 pobjeda, 9 neodlučenih i 8 izgubljenih utakmica uz gol razliku 44:39) s čime je stekao pravo nastupa u UEFA CUP natjecanju. Tako se je prije svega ostvarilo „proročanstvo“ u koje je jedan čovjek čvrsto vjerovao. To je bio gosp. Ivan Laljak (predsjednik Skupštine kluba), koji je uz klub bio od njegove najranije povijesti, te treba reći kako je taj čovjek (zvali su ga „Ivić“) ugradio cijeli svoj životni vijek u rad i ljubav prema klubu. On je znao puno puta reći: „Inker bu igral v Evropi“. Bilo je tu mnogo njih koji su s podsmijehom gledali na tu njegovu izjavu i uvjeravanja. Tada se mislilo da čovjek to govori naprosto kako bi sve oko kluba ohrabrio i pružio podršku u poslu kojim se bave, ali... U 5. mjesecu 2005. godine san je postao stvarnost, osvanuo je i taj dan gosp. „Iviću“, usprkos svim skepticima! Grad Zaprešić je mogao zabilježiti još jedan svoj povijesni dan jer se pokazalo da je utakmica koja je uslijedila u Zaprešiću, točnije između NK Inter-Zaprešić i FK Crvena Zvezda (1. pretkolo UEFA CUP-a) bila najzahtjevnija i najskuplja kao takva po pitanju organizacije u povijesti našega grada. Pitanje je da li će i kad će taj događaj zasjeniti neki novi. Momčad je tada vodio gosp. Srećko Bogdan s pomoćnicima Tomislavom Obradovićem i  Damirom Mužekom. NK Inter-Zaprešić plasirao se u Europu i to je bila velika satisfakcija ljudima poput „Ivića“, te svim onima koji su uložili svoj trud i dalje ga ulažu. Zato im treba reći veliko hvala na svemu što su učinili za naš klub i što čine! Tako je na povijesno izvlačenje parova 1. pretkola UEFA CUP-a 29.07.2005. u Nyon (Švicarska) otputovalo klupsko izaslanstvo u sastavu Laljak I., Laljak B. i Džanko I. Za protivnika našemu klubu u prvom pretkolu izvučena je Crvena Zvezda iz Beograda. Tada se već moglo znati da će to biti velika utakmica i veliko zanimanje za utakmicu što se kasnije pokazalo točno. Prva utakmica organizirana je u Zaprešiću pod nikad viđenim mjerama policijskog osiguranja do te mjere da su stadion i okolicu neprestano nadlijetali helikopteri, a Zaprešić je bio potpunoj blokadi. Utakmica je odigrana 11.08.2005., a završila je rezultatom 1:3 za Crvenu Zvezdu. Strijelac pogotka za NK Inter-Zaprešić bio je Srđan Pecelj, igrač koji je ostavio dubok trag u našem klubu, a isticao se kao profesionalac, igrač i čovjek. Uzvratna utakmica odigrana je 25.08.2005. u Beogradu na prepunoj „Marakani“. Rezultat je bio 4:0 za Crvenu Zvezdu čime je ona i ostvarila daljnji plasman u I. kolo. Mora se sportski priznati da je Crvena Zvezda tada bila bolja momčad i zasluženo je slavila.

NK Inter-Zaprešić nažalost nije uspio održati na okupu svoju ekipu koja je kroz sezonu pobjedonosno koračala Hrvatskim stadionima. Nabrojat ćemo neke igrače koji su tada izborili plasman u Europu, a nisu igrali  protiv Crvene Zvezde iz razloga što naš klub nije bio u mogućnosti zadržati navedene igrače ili su pak bili povrijeđeni: Brnas, Modrić, Ćorluka, Čale, Horvat, Krznar, Vidak. Vjerujem da će se mnogi složiti da su to igrači koji su stvarno falili našoj ekipi i da bi rezultat najverojatnije bio nešto drugačiji da su oni mogli nastupiti. Na navedenim utakmicama za naš klub su nastupila 16-orica igrača: Babić I., Ceraj T., Čičak K., Čižmek M., Gondžić T., Gulić B., Janjetović M., Kranjčec D., Mišković M., Pecelj M., Pecelj S., Piškor D., Poljak S., Polovanec K., Radeljić I., Skulić E. Pored njih na klupi za pričuve bili su igrači koji nisu nastupili: Čagalj I., Iveković M., Jelić D., Kukec D., Rumbak Ž. Na redovnoj Skupštini kluba koja je održana 16.09.2005. god. prihvaćena je neopoziva ostavka dotašnjeg predsjednika kluba gosp. Zvonka Šarića, te je za novog predsjednika izabran gosp. Rade Pilipović. Na stadionu je znatno izgrađena i poboljšana infrastruktura. Postavljene su nove sjedalice, stadion se potpuno preuredio, prema zahtjevima UEFA-e i MUP-a RH ispoštovani su svi sigurnosno-protupožarni zahtjevi, sigurnost i udobnost na stadionu svedena je na najvišu razinu. 15.10.2005. god. puštena je u rad najmodernija rasvjeta u Hrvatskoj s reflektorima marke Philips koji su na novo dizajnirani za svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj.

Sezona 2005./06. donosi neočekivane i razočaravajuće rezultate i na kraju sezone zadnje mjesto na ljestvici I. HNL, a samim time i ispadanje u II. HNL. NK Inter te je sezone odigrao 32 utakmice (8 pobjeda, 7 neodlučenih i 17 izgubljenih utakmica uz gol razliku 30:53). Teško je odrediti uzroke takvog velikog podbačaja kluba koji je nakon igranje u Europi, sezonu kasnije ispao iz lige. Jedno je sigurno, neshvatljivo je i nedopustiv je takav pad kluba, momčadi koja ima iza sebe veliko ime i imidž. U HNK-u NK Inter-Zaprešić je ispao u osmini finala od NK Osijeka. Klub je prvu polovicu sezone, točnije do 01.10.2005. vodio trener Srećko Bogdan koji je zbog učestalih loših rezultata smijenjen, a na njegovo mjesto postavljen je gosp. Đuro Bago. U cijeloj toj lošoj sezoni valja spomenuti i jedan dobar rezultat na zimskom dvoranskom prvenstvu Hrvatske gdje je osvojeno drugo mjesto. NK Zagreb je bio prvi, dok je NK Dinamo bio treći.

U sezonu 2006./07. klub starta kao drugoligaš u po prvi puta jedinstvenoj drugoj ligi, koju sačinjavaju 16 klubova: NK Belišće, NK Bjelovar, NK Čakovec, NK Koprivnica, NK Marsonia, NK Vukovar '91, NK Naftaš-Hašk, NK Mosor, NK Croatia Sesvete, NK Hrvatski Dragovoljac, NK Imotski, NK Pomorac, NK Solin, NK Zadar, NK Moslavina i naravno NK Inter-Zaprešić. Dana 24.08.2006. na redovnoj Skupštini NK Inter-Zaprešić izabran je i novi predsjednik kluba. Dotadašnji predsjednik gosp. Rade Pilipović odstupio je s mjesta predsjednika, a za novog predsjednika izabran je gosp. Josip Kordić vlasnik tvrtke Hidrocommerce, koja je i ujedno postala glavni sponzor naše momčadi u sezoni 2006./07. Sezonu kao trener započinje gosp. Srećko Bogdan po drugi puta u kratkom vremenu ali biva i smijenjen 25.10.2006. god. iz razloga što je IO kluba nezadovoljan igrama koje momčad pružala do tada. Na njegovo mjesto dolazi gosp. Ante Čačić koji u zadnjem kolu jesenskog dijela prvenstva uz pomoć svojih igrača potvrđuje po prvi puta poziciju broj 1. uoči nastavka proljetnog dijela sezone, to jest opravdava ulogu favorita 2. HNL. U HNK-u momčad igra jako dobro i dolazi do četvrtfinala HNK-u gdje je u dvije utakmice bolji bio zagrebački Dinamo, rezultatima 1:2 (21.11.06. Zaprešić) i 2:1 (28.11.06. Zagreb).

Nakon ulaska u prvu ligu, sljedeće 3 sezone  NK Inter-Zaprešić boravi u doljnjem dijelu tablice, a onda osvaja odlično 5. Mjesto u 1HNL. 2010./2011. sezone. Te godine najbolji strejelac ekipe je bio Aleksandar Trajkovski koji je kanije prodan za respektabilnu odštetu, no najpoznatiji i najveći transfer iz NK Intera ostvario je 2009. godine mladi golman Matej Delač koji je nakon sjajnih obrana, pogotovo kaznenih udaraca došao pod povećalo velikog Chelsea iz Engleske, koji ga je i otkupio za rekordan iznos koji je ikad dobio NK Inter. Nakon Tog odličnog 5. mjesta 2011. godine uslijedilo je 11-to i 10-to  mjesto koje je u novom formatu natjecanja  značilo pad u drugu HNL.

Nakon jednog neuspješnog pokušaja povratka, drugi je bio uspješan i na krilima Ilije Nestorovskog osvojeno je 1. mjesto u 2. HNL i plasman u prvu ligu u kojoj se u protekloj 2015.-2016. sezoni  osvojilo odlično 5. mjesto, a Ilija Nesterovski je postao prvi strijelac lige s 25 postignutih pogodaka što je treći najbolji rezultat u povijesti 1. HNL. Ta titula naj strijelca uz one dvije što ih je osvojio u 2. HNL donijela mu je transfer u Seriu A, u Palermo, gdje će se priključiti našem Josipu Posavcu koji je već ostvario svoj transfer tamo.  Zadnjih godina je NK Inter-Zaprešić na glasu kao klub koji kvalitetno radi s mladim igračima i klub na čije utakmice dolazi veliki broj skautova. Dokaz tome su brojni igrači koji su prošli kroz naš klub, a sada igraju važne uloge u svojim klubovima po Europi. NK Inter-Zaprešić je klub respektabilne povijesti, a nadamo se i budućnosti…